„Tri boje tri reči“ – održana izložba Mileninih radova na Zlatiboru u oktobru 2024.

Milena Lasić ie 19. oktobra otvorila samostalnu izložbu pod nazivom „Tri boje, tri reči“ u kulturnom centru Zlatibor.

Milena, posle izložbe pod nazivom “Kraljevstvo moje mašte”, osvetljavala je tamu, svojom sledećom izlozbom “Osvetli tamu”, a poslednja koju je održala nosila je naziv “Vreme obezglavljenih”.

Nakon pauze, odlučila je da tema njene izložbe bude njena domovina i rodni grad Beograd.


Tri boje koje je Milena koristila za stvaranje njenih dela, su crvena, plava i bela. A tri reči koje su simbol ove izložbe su, ljubav, vera i nada.

Milena kaže: „Izgraditi nacionalni identitet je dug i ozbiljan proces. Iako smo narod star vekovima, u jednom istorijskom i vremenskom periodu, ne tako davnom smo ga skoro izgubili. To je kao drvo bez korena.

Zasadimo drvo, neka se učvrsti korenje, grane neka rastu ka Suncu i svetlosti, pa posle iste te grane nek naprave hlad, i u njemu spokoj. Isto je i sa nacionalnim bićem.“

U današnje vreme, globalizma, novog svetskog poretka, politike koja vas ščepa u svoje kandže i preko sredstava javnog informisanja, formira stvarnost, nije lako biti svoj, na jedan ljudski način. Razumeti druge, ali pre svega negovati i voleti svoje. “Ljubi bliznjeg svog, kao samoga sebe”.

„Moja dela u tri boje, crvenoj, plavoj i beloj i pod nazivom, vera, ljubav, nada, su simbol grana tog drveta, koje smo zasadili i koje raste. To su boje, simbola moje domovine i mog rodnog grada, a nazivi dela su ono što treba da krasi svakog od nas.“

Većina radova, je na drvenoj podlozi, potezi bojom su neupeglani, deluju kao da je preko njih prohujalo vreme, a iskričavi detalji simbolizuju današnjicu i sjajno putovanje u budućnost.

Kroz simbol tri boje i tri reči, putujemo kroz prošlost, sadašnjost i budućnost našeg bića, kroz vjek i vjekova. Amin.

Umetnica je predstavila tradiciju kroz modernu, vizuelnu umetnost, kao potrebu da svakog čoveka podseti ko je, odakle potiče i da je neophodno da voli svoje.
Ljubav prema svom rodnom gradu je najveća. U tom gradu ste rodjeni, prvi izlazak je bio na tom tlu, prva noć vašeg života je prospavana u tom gradu. Prvi koraci su napravljeni u rodnom gradu, a kasnije svaka ulica piše neku vašu životnu priču.

„Poslovica „svuda podji kući dodji“, je pravi primer, osećaja kada stižete od nekud u svoj grad, svoj dom. Neopisivu sreću i ljubav osećam kada stignem na Brankov most, a pogled puca na dve reke koje se ukrštaju, baš tu negde. Trudim se da svojim gradom hodam dostojanstveno, onako kako priliči svakom čoveku. Sa puno ljubavi, osećanja, jer svi smo mi prolaznici na ovoj zemlji, i lepo je dok smo tu, da budemo dobri jedni za druge. A i sam odlazak sa ove zemlje, završava se baš na tlu vašeg rodnog gradu. Što znači da tu ostajete večno.“, kaže Milena.

Pogledajte radove iz ove kolekcije Mileninih radova.

Milena Lasic